Sjećam se perioda ekspanzije Skype-a koji eto uskoro odlazi u tehnološka “vječna lovišta”. Revolucionarna aplikacija za komunikaciju postala je sastavni element naših navika za komuniciranjem sa rodbinom i prijateljima širom svijeta a još i besplatna. Ali već tada je bilo jasno da će trebati neko vrijeme da se stariji nauče novom načinu komuniciranja.

Pojedinci  su kupovali računare i priključivali internet isključivo da bi mogli pozvati „rodicu“ u Njemačkoj, sina i snahu u Švedskoj itd. Naučiti ih novom načinu komunikacije je bio izuzetno težak zadatak. Toliko težak da su se pojedinci kad krenu kod komšije na „instalaciju“ Skyp-ea pozdravljali s bližnjima, prevodili imovinu na bližu rodbinu pa čak i obavljali vjerske obrede pred odlazak .

I sam sa imao par slučajeva isključive instalacije Skype-a i u glavnom je završavalo dobro za korisnike ali na kraju zabavno i za mene.

Jednom prilikom sam na molbu mojih sestara instalirao Skype za tetku Bosu. Divna jedna žena, nije je život mazio, posvećena porodici i kući i sa ne tako puno vremena za sebe. Pristala je Bosa na avanturu “računar + skype”. Dogovorili se sve, utvrdili termine mog dolaska (ja zakasnio), došao, instalirao. Palim, pravim nalog, Bosa zabrinuto sjedi u ćošku. Ja pozovem brata, upalimo kamere, čujemo se sve za 10, totalno oduševljenje. Bosa preuzima kormilo, sve radi, mašemo svi jedni drugima prekidamo vezu. Kod tetke minut ćutanja i nevjerice pa reče „Da sam jutros umrla ne bi znala da ovo može“ te doda kako je ovo vjerovatno „đavolja rabota“. Bosa godinama poslije toga ne samo da je koristila skype već i Youtube, Google, čitala vijesti recepte. Postala moderni korisnik digitalnih tehnologija.

Slično je i danas sa pametnim telefonima, kada živimo  u vremenu kada imaju više procesorske snage nego računari koji su poslali čovjeka na Mjesec. Sa njima možete sve  što nekada niste mogli ni zamisliti. Ali, bakama i djedovima često je dovoljno teško i otključati ekran jer su odrastali i živjeli bez takve tehnologije.

Ako ste ikada pokušali objasniti starijoj osobi kako koristiti pametni telefon, znate da je to iskustvo koje testira strpljivost, živce i smisao za humor. Ima tu svakakvih situacija ali evo nekoliko tipičnih u kojima se svi možemo prepoznati.

Čin prvi: “Gdje su mi dugmići?”

Baka gleda novi pametni telefon s izrazom lica kao da joj držiš vanzemaljski artefakt.

“Ali gdje su dugmići? Kako se ovaj pali?”

Objašnjavaš joj da ekran osjetljiv na dodir znači da može samo povući prstom. Pokušava, ali umjesto da povuče prstom, pritisne toliko jako da displej dobije ulegnuće u obliku prsta. Telefon se ne pomjera. Baka ljuta odustaje.

“Ovo ništa ne valja! Na mom starom telefonu sam sve mogla! Mogla sam i orase tucati ako treba!”

Čin drugi: “Halo, da li me čuješ?”

Kad konačno nauči kako pozvati nekoga, počinju novi problemi.

Prvo, mikrofon telefona postane žrtva sile gravitacije jer ga drži predaleko od usta. Drugo, ekran pritisne uz obraz slučajno uključujući sve opcije od Bluetootha do airplane moda, i jadnik se totalno zblesi.

Scenario 1:

📞 “Halo?”

📞 “Halo, baba, jesi tu?”

📞 “Halo? Ko je to? Halo? Čujem te u bubregu, ali ne u uhu!”

📞 Prekida poziv.

Scenario 2:

📞 “Halo, bako, jesi me zvala?”

📞 “Jesam, nešto nije u redu s telefonom. Vidim samo tvoje uho.”

Čin treći: WhatsApp, Facebook i… potpuni haos

Nakon nekoliko dana, baka dolazi sva ponosna:

“E, vidi! Naučila sam slati poruke na Vajberu!”

Ulaziš u njene poruke i vidiš:

📩 “šdoći na ruČČak” – poslano osam puta.

📩 Nasumične emotikone, uključujući osam patlidžana i jednu kokoš.

📩 Govorna poruka od 15 minuta u kojoj priča sama sa sobom jer nije znala da se snima.

A Facebook? To je tek posebna priča.

Baka lajka svaku objavu koju vidi i komentariše slike ljudi koje i ne poznaje “vidi ovog žutog kakav je mutav”. Slučajno objavi selfie nosa.

Svaki put kad je online, svi njeni unuci dobiju blagi napad panike.

Strpljenje, sine, strpljenje…

Iako nas ponekad izlude, činjenica je da su naše tetke, mame bake i djedovi pravi heroji. Zamislite samo – oni su odrasli bez interneta, bez Googlea, a sada pokušavaju pohvatati sve te nove tehnologije u osmoj deceniji života.

Dakle, sljedeći put kad baka pošalje “šdoći na ruČČak 🐔🍆🍆🍆’, samo se nasmij. Možda joj treba pomoć. A možda te stvarno zove na ručak.